Ultrazvuk

Ultrazvuk se u fizikalnoj terapiji upotrebljava u prvom redu kao terapijsko sredstvo. Djelovanje mu je mehaničko, a radi se zapravo o mikro masaži, mehaničkom zbijanju i rastezanju tkiva i gibanju pojedinih čestica tkiva. To je procedura kojom možemo toplinski djelovati na dublje dijelove tkiva unutar lokomotornog sustava, te se primjena ultrazvuka često naziva i ultrazvučnom dijatermijom. Vibracije koje dolaze iz ultrazvučne glave prenose se u tkivo. Prodiru u obliku longitudinalnih valova te sve stanice koje im se nađu na putu počinju titrati tj. oscilirati. Mehaničko djelovanje ultrazvuka u fizikalnoj medicini manifestira se kao mikromasaža na mjestu primjene transformacijom gela u sol stanje, što znači da želatinozne strukture postaju tekuće. Učinak ultrazvuka je rastezanje tkiva. Da bi se izbjegla prisutnost zraka u naborima kože, koristimo kontaktno sredstvo (parafinsko ulje, gelove, čak I voltaren). Visoke doze ultrazvuka mogu mehanički oštetiti tkivo, tako da se ne primjenjuju doze veće od 2 W/cm2 površine glave aplikatora. Ultrazvuk koristimo kod kroničnih degenerativnih bolesti, entenzitisa, burzitisa, tendovaginitisa, kapsulitisa, ozljeda ligamenata. Bolnog i zakočenog ramena, radijalnog i ulnarnog epikondilitisa.

Ultrazvuk po Seltzeru

Rehabilitacija zauzima visoko mjesto u liječenju multiple skleroze. Jedna od metoda koja se već više godina promjenjuje u liječenju oboljelih od MS je liječenje ultrazvukom prema Hansu Seltzeru, koji je nakon dugogodišnjeg proučavanja bolesti, 1969. godine u Stockholmu iznio svoju teoriju i način liječenja. Metoda ultrazvuka po Seltzeru sastoji se od označavanja dviju zona: područje vrata (vrat, ramena i najvažnija zona ždrijelnog limfnog prstena) i područje paravertebralne muskulature grudnog i slabinskog djela kralježnice.